Siročadi (jetimi)

Cijena bajramskog paketića  je:30 EURA

60 KM

 

ILI $ 50

 

Udruženje „SOLIDARNOST“ iz Bihaća  poziva sva udruženja, grupe građana, pojedince i sve dobre ljude da se priključe velikoj akciji IHH-a organizacije iz Turske,  koja želi podijeliti 12 000 bajramskih paketića za siročad - Yetime u sljedećim zemljama:  ETHIOPIA, MALAWI, MOURITANIA, SOMALIA, SUDAN, IRAQ, LEBANON, ALBANIA, BOSNIA, PALESTINE and TURKEY.

 

COUNTRY

NO OF ORPHANS

1

ETHIOPIA

200

2

MALAWI

50

3

MOURITANIA

150

4

SOMALIA

1500

5

SUDAN

400

6

IRAQ

1000

7

LEBANON

380

8

ALBANIA

50

9

BOSNIA

50

10

PALESTINE

5000

11

TURKEY

3000

 

TOTAL

11780

 

Udruženje „Solidarnost“ priključilo se ovoj velikoj i nadasve plemenitoj akciji, kojom se želi unijeti radost u 12  000 yetimskih porodica. Projekat nosi naziv „DJECA POMAŽU DJECU ZA BAJRAM“ sa ciljem da svi svoju djecu animiramo da dijele za Bajram drugima, da kod njih razvijamo plemenitost i humanost,  da ih podsjetimo da postoje djeca koja neće osjetiti radost Bajrama kao oni, ali također da postoji način da zajedno sa svojom djecom unesemo radost u srca bar ovih 12 000 yetima - siročadi.

Po prijedlogu IHH-a svako može odabrati jednu zemlju i skupljati novac za te Yetime. Odlučili smo se za 400 yetima -  siročadi Sudana.

Bosna, Makedonija, Malwi su područja za  koja je nekoliko turskih porodica odlučilo skupiti novac.

IHH-a će kupiti potrebna sredstva za paketić i zajedno sa aktivistima iz Sudana uz kurban podijeliti ove paketiće u naše ime djeci Sudana.

Ukoliko se odlučite pokloniti jedan bajramski paketić za siročad - yetime Sudana, dovoljno je da pri uplati na naš žiro račun naznačite „za bajramski paketić“.

Svako dobro djelo je posebna radost za dušu čovjeka. Obradovati siroče za Bajram je poseban osjećaj. Uvjeri se u to

 

ZAŠTO SMO SE ODLUČILI ZA YETIME SUDANA

Stanje i patnja običnog naroda  zahvaćenog građanskim   ratom, međuvjerskim sukobima u Sudanu se  ne mogu  ni opisati.Nadamo se da ćemo uspjeti skupiti 12 000 eura za ovih 400 yetima

Na hiljede yetima Sudana je bez ikakve skrbi.

Zaštitu i skrb sponzorstvom posredstvom IHH-a našlo je 400 yetima.Ostali čekaju svoju trenutak sreće i milosti u srcu onih koji mogu dati.

Našim bajramskim paketićem i kurbanom koji će uz njega dobiti za neke će to biti jedina bajramska hedija.

 

Upoznajmo problem Darfura i sukoba u Sudanu

 

Darfur -  8, 5 godina međusobnog bratoubilačkog ubijanja

Na zapadu Sudana, u pokrajni Darfur više od  osam  i pol godina bijesni građanski rat koji je do sada odnio već više od 400 000 ljudskih života uz još 2,7 milijuna raseljenih osoba.

 

Osim ratnih stradanja lokalnom stanovništvu prijeti i humanitarna katastrofa jer u taj zabačeni kraj Afrike pomoć stiže neredovito i u malim količinama. Problem Darfura rijetko dospijeva na naslovnice svjetskih medija.

Sudan, površinom najveća afrička država (o. 2,5 milijuna km2) s 39 milijuna stanovnika, već je dugi niz godina opterećen unutrašnjim  sukobima. Nakon stjecanja nezavisnosti 1956. u Sudanu su se smjenjivale nestabilne parlamentarne vlade i vojni režimi. Državne granice određene su na temelju granica  kolonijalnih posjeda kao i u slučaju ostalih afričkih zemalja. Stoga je Sudan rasno, narodonosno i vjerski izrazito heterogena država i plodno tlo za sukobe. Više od polovice stanovništva čine sudanski crnci, dok Arapa ima oko 40%. Gotovo 70% stanovništva sunitski su muslimani, 25% čine animisti, a 5% kršćani. Posljednje dvije skupine naseljavaju južni dio zemlje.

 

Građanski rat u Sudanu nije započeo u Darfuru, već na jugu zemlje nedugo nakon stjecanja neovisnosti. Sukob se razbuktao nakon 1983. kada je vojni režim pod generalom Gaafarom Mohamadom Nimeirijem odlučio uvesti islamsko šerijatsko pravo što je dovelo do pobune animista i kršćana na jugu. Krvavi sukob trajao je više od dvadeset godina, završen je tek u svibnju ove godine potpisivanjem mirovnog sporazuma. Posljedice sukoba su zastrašujuće, procjenjuje se da je živote izgubilo gotovo 2 milijuna ljudi.


Dok se sukob na jugu zemlje polako privodio kraju na zapadu se već nazirala nova katastrofa. U pokrajni Darfur izbio je konflikt između većinskog crnačkog stanovništva i vladajuće arapske manjine. Za razliku od sukoba na jugu u pozadini ovoga nisu se nalazili vjerski motivi budući da su obje zaraćene strane sunitski muslimani. Ovoga puta kriza je izbila zbog rasnih i društvenih razlika.
U Darfuru živi oko 7 milijuna ljudi podjeljenih u 30-tak etničkih skupina. Glavninu stanovništva čine sudanski crnci dok su Arapi u manjini. Stanovništvo je podosta izmješano što je posljedica stoljetnog zajedničkog života. Obje su dominantne skupine islamske vjeroispovijesti stoga ovaj sukob nema religijski karakter. U njegovoj pozadini stoje civilizacijske razlike između crnačkog i arapskog stanovništva. Crnačko stanovništvo u Drafuru bavi se poljoprivredom i u stalnom je sukobu oko zemlje s arapskim nomadskim stočarima. Postoji i jaka diskriminacija crnačkog stanovništva koja seže u prošlost kada su sudanski crnci služili kao robovi u bogatim arapskim porodicama u jugozapadnoj Aziji i istočnoj Africi. Sukob se u posljednje vrijeme intenzivirao zbog sve češćih suša i širenja pustinje. Uz to, stanovnici Darfura optužuju središnju, većinom arapsku, vladu u Khartumu za zanemarivanje njihovih interesa.

Vlada se već dugi niz godina nalazi pod međunarodnim pritiskom, u čemu prednjače Sjedinjene Države, zbog navodnog pomaganja terorista Al-Qaide. Ciljevi američke politike u Sudanu slični su onima u Iraku. Sudan je naftom izuzetno bogata zemlja, a uz to kontrolira i cjelokupan tok rijeke Nil. Međutim, američke naftne kompanije ne sudjeluju u eksploataciji nafte u Sudanu. Oko 40% naftne industrije kontrolira Kina, a ostatak je u vlasništvu malezijskih, pakistanskih, ruskih i francuskih tvrtki. Američka kompanija Chevron procijenila je da su sudanske rezerve nafte vjerojatno veće od onih u Iranu i Saudijskoj Arabiji. Iz tog razloga američka administracija rado bi uklonila njoj nesklon režim u Kartumu kako bi sebi osigurala sudjelovanje u budućim naftnim poslovima. Bez utjecaja nafte kriza u Darfuru imala bi vjerojatno daleko manji publicitet u svjetskim razmjerima.


Sukob u Darfuru započeo je u veljači 2003. kada su se dvije najveće pobunjeničke skupine, Sudanska Oslobodilačka Armija (SLA) i Pokret Za Pravdu i Jednakost (JEM), ovoreno pobunile protiv središnje vlade. Pobunjenici su bili dobro naoružani i opremljeni, a dolazili su mahom iz plemena Zagawah, Masalit i Fur. Potporu im je pružilo lokalno stanovništvo,  pripadnici plemena Zagawah koji žive u susjednom Čadu, pojedini časnici sudanske vojske te poslovni ljudi koji se bave naftom na prostoru zaljevskih država, a koji su  porijeklom iz Darfura.


Odgovor službenog Khartuma bio je brz i nemilosrdan. Vlada se oslonila na paravojnu arapsku miliciju tzv. janjaweede, unovačenu uglavnom među pripadnicima arapskih plemena iz Darfura. Redovna vojska otvoreno je pomagala janjaweede iako je rijetko sama sudjelovala u akcijama protiv pobunjenika. Milicija je provodila sustavno etničko čišćenje paleći sela i usjeve dok je službena vojska uglavnom vršila napade iz zraka koji su obično prethodili upadima janjaweeda.


U kratkom razdoblju opustošene su stotine sela i velike poljoprivredne površine što je pokrajnu dovelo na rub humanitarne katastrofe. Iz svojih domova protjerano je više od milijun ljudi od čega je oko 130 000 utočište pozražilo u susjednom Čadu. Predsjednik Čada Idris Debi optužio je pobunjenike da žele destabilizirati vladu u N'Djameni ali je također ponudio da bude posrednik u pregovorima između zaraćenih strana. Izvješća o Darfuru u zapadnim medijima bila su vrlo škrta jer se radi o izoliranom kraju koji je posjetilo vrlo malo bijelaca. "Nesreća" Darfura bila je što je otprilike u isto vrijeme došlo do zaoštravanja medijima zanimljivije iračke krize. Stanje se ponešto promijenilo nakon stalnih izvješća UN-ovih organizacija i raznih nevladinih organizacija kako  na zapadu Sudana tisućama ljudi prijeti smrt od gladi. Humanitarna pomoć počela je pristizati ali u nedovoljnim količinama i uz velike poteškoće koje su stvarali i loša prometna povezanost i službena sudanska vlada koja je od humanitarnih agencija zahtijevala da se sva pomoć mora pregledati prije nego što bude poslana u ugroženo područje i da se za prijevoz koriste isključivo domaće tvrtke.


Pritisak UN-a i američke administracije prisilio je zaraćene strane na početak pregovora. Prvi prekid vatre dogovoren je u rujnu 2003. uz posredovanje čadskog predsjednika Debija. Pregovori su bili uspješni ali se prekid vatre održao tek do prosinca te godine. Pojačani međunarodni pritisak doveo je do novih pregovora koji su rezultirali sporazumom o prekidu vatre koji je potpisan u travnju 2004. I taj sporazum, kao i prethodni, vladine snage i paravojne postrojbe redovito krše nastavljajući etničko čišćenje u regiji.


Trenutno se pregovori između pobunjenika i sudanske vlade odvijaju pod pokroviteljstvom Afričke Unije u nigerijskome glavnom gradu Abuji uz sudjelovanje predstavnika EU, Arapske lige i UN-a. Smatra se da je u dosadašnjem tijeku sukoba živote izgubilo najmanje 30 000 ljudi. Amnesty International tvdi da je ta brojka znatno veća i iznosi oko 80 000 poginulih. Prema podacima američke vlade raseljeno je nešto više od 1,2 milijuna ljudi od čega veliki broj žena i djece. Humanitarno stanje dodatno su pogoršale ovogodišnje obilne padaline u tom području otežavši humanitarnim organizacijama pristup i raspodjelu hrane. Problem Darfura vjerojatno se neće riješiti bez jačeg angažiranja UN-a i posebice SAD. Prvenstveno je potreban jači pritisak na vladu u Khartumu kako bi se razoružali janjaweedi i omogućio nesmetan rad humanitarnim organizacijama.

 

Južni Sudan - sloboda ili novo ropstvo?

Marin Cvitanović 12.07.2011.

Nakon desetljeća borbe, u srpnju 2011. i službeno se raspao Sudan, država koju su nekad nazivali "mostom koji je spajao afrički i azijski svijet". Tekst o novoj svjetskoj državi, Južnom Sudanu, donosi vam Marin Cvitanović.


Južni Sudan, službena zastava (crna boja predstavlja stanovništvo Južnog Sudana, crvena boja predstavlja krv prolivenu za slobodu, bijela boja predstavlja mir, zelena boja predstavlja zemlju i prirodna bogatstva, plava boja predstavlja Nil, a zvijezda vodilja osvjetljava put državi i njezinim građanima)

Površina:
619 745 kvadratnih kilometara (nešto manja od Francuske)

Stanovništvo: nešto više od 8 milijuna (rezultati popisa stanovništva iz 2008. koji su osporavani, druge procjene barataju brojkom od 12.5 milijuna stanovnika)

Glavni grad: Juba (oko 250 000 stanovnika, jedan od najbrže rastućih gradova na svijetu)

BDP po stanovniku: nema podataka, procjenjuje se da oko 90% stanovništva preživljava s manje od 0.5 $ dnevno

Rijetko je koja država u svijetu tijekom svoje povijest obilježena ratovanjem toliko kao Sudan. Od proglašenja neovisnosti od Egipta i Ujedinjenog Kraljevstva 1956. u Sudanu su vođena dva krvava građanska rata u ukupnom trajanju od punih četrdeset godina koji su odnijeli preko dva milijuna žrtava. Tek nakon ustavnih promjena iz 2005. kojima je osiguran referendum o odcjepljenju nezadovoljnog juga države, u Sudanu vlada kakav-takav mir. Referendum je održan u siječnju 2011., a  čak 99% stanovnika južnih provincija Sudana odlučilo se za neovisnost. Po isteku šestomjesečnog prijelaznog razdoblja 9. srpnja 2011. proglašena je Republika Južni Sudan. Svjetski mediji već su donijeli naslove o „najvećem razvodu u povijesti kontinenta“ i „raspadu eksperimenta od milijun kvadratnih kilometara koji je spajao arapski i afrički svijet“.

Dvije države, iako donedavno ujedinjene, karakteriziraju velike razlike. Sjeverni dio Sudana siromašan je prirodnim resursima, ali svi glavni naftovodi s juga vode preko sjevernog teritorija do morskih luka na Crvenom moru. I vojno-politički režim Sudana od neovisnosti 1956. oduvijek je bio u rukama manjinskog, arapskog stanovništva na sjeveru. Zbog toga je Khartoum (700 000 stanovnika) danas moderan grad s izgrađenom infrastrukturom, širokim prometnicama, školama i bolnicama, dok je novoproglašena prijestolnica Juba (oko 250 000 stanovnika) siromašna nakupina koliba građenih uglavnom od zemlje. Iako je 80% ukupne proizvodnje nafta čitavog Sudana dolazilo iz njegovog južnog dijela, Južni Sudan u razdoblje svoje neovisnosti ulazi kao jedna od najsiromašnijih zemalja na svijetu. Rat je ostavio milijune ubijenih i raseljenih, a ekonomsko zanemarivanje od strane sjevera ostavili su neodgovarajuću infrastrukturu i ekonomiju koja se bazira na poljoprivredi i proizvodnji drva.

Razlike između sjevera i juga ove nekad najveće afričke države datiraju još iz vremena prije neovisnosti Sudana 1956. Britanska kolonijalna vladavina odvojeno je upravljala sjevernim i južnim dijelom svoje kolonije, pa je tako npr. od 1924. čak bilo ilegalno za lokalno stanovništvo sa sjevera da putuje južnije od 10°  s.g.š, dok stanovništvo s juga nije smjelo putovati sjevernije od 8° s.g.š. Građanski rat između sjevera i juga započeo je i prije proglašenja neovisnosti, jer se nemuslimansko stanovništvo s juga bojalo dominacije manjinskih Arapa sa sjevera. I korijeni svih ostalih sukoba koji su uslijedili leže u ekonomskoj, političkoj i društvenoj dominaciji arapskog sjevera nad većinskim nemuslimanskim stanovništvom na jugu. Prema sporazumu iz 1972. prvi građanski rat završio je davanjem određene razine autonomije jugu, no novi građanski rat izbija 1983., kada predsjednik Sudana Gaafar Nimeiry ukida Sporazum riječima „Ja sam 300% Ustav“.  Vojnim udarom 1989. vlast preuzima Omar Al Bašir, koji sebe proglašava vođom države, premijerom, ministrom obrane i vrhovnim zapovjednikom Sudana. On uvodi i šerijatske zakone na nacionalnoj razini. Na izborima 1996. godine Al Bašir bio je jedini kandidat, a nakon pobjede transformirao je Sudan u islamsku, totalitarnu jednostranačku državu. Tek 2003. i 2004. dolazi do nekih pomaka u pregovorima, i drugi građanski rat završava 2005., ostavljajući za sobom milijune ubijenih i raseljenih, ali i odluku o referendumu iz 2011.

Salva Kiir, politički vođa Južnog Sudana nakon završetka referenduma obratio se svom narodu ni manje ni više nego iz katoličke crkve. Pozvao je svoje sugrađane da oproste sjevernom Sudanu za desetljeća nasilja nad narodima Južnog Sudana. „Poput Isusa Krista na križu neka oprostimo onima koji su nas ubijali“, rekao je tom prilikom. Omar Al Bašir u isto vrijeme otputovao je u Jubu i izjavio da bi volio vidjeti ujedinjeni Sudan, ali da će poštovati odluku Južnog Sudana.

Budućnost koja čeka ove dvije države je neizvjesna. Dogovor o podjeli profita od izvoza nafte je postignut, ali nasilje na granici između dvije države ne jenjava. Kineski kapital na velika vrata ulazi u Južni Sudan, multinacionalne kompanije traže nova područja gdje mimo zakona mogu crpiti crno zlato, ali novostvorena država postigla je najplemenitiji cilj – slobodu. Oni drugi, naizgled manje plemeniti i vrlo svakodnevni ciljevi – zdravstvena zaštita, obrazovanje, sigurnost i pravo na rad i danas se čine jednako dalekim kao i prije pola stoljeća, kada su afričkim kontinentom prvi put zapuhali vjetrovi promjena.

(solidarnost-bosnia.com)